Znam, znam... Čula sam tu istu priču sto puta!
Npr. Nikolina, prestani živiti u oblacima, spusti se na zemlju! A ja ostanem cijela pokisla i tužna jer me nitko ne razumije. Pa što ima veze ako ne želim slušati nastavnika? Ili roditelje? Još bolje, brata? I tako ja jednog dana odlepršala u svoje snove na putu prema školi. Sanjarila sam da imam veeeeliikuuu dolinu gdje se cili dan izležavam i gledam sunce,planine, oblake i ptičice. Zaklopila bih oči a samo bih čula kako cvrčci cvrču,a ptičice pjevaju. Ne bi bilo mog brata koji bi se derao na mene kao da sam zadnje smeće na svijetu. A noću bih gledala zvijezde i divila bih se njihovim krasnim bojama. Njihovoj slobodi, bile su tako vesele... I smijale su mi se a ja bih im osmjeh uzvratila sa zahvalnošću što me ne osuđuju zato jer sam pobjegla daleko od kuće, prijatelja i škole... Ali tu se prekidaju moje misli. Puf! Čujem auto kako trubi, ljude koji bulje u mene kao da sam neki freak a neka se baba derala na mene:
Prestani živjeti u oblacima, spusti se na zemlju! A ja sam se tako osramotila i sramila kako sam bila u mašti koja me mogla koštati života.Tko zna, da nije bilo te bakice i tih auta, nešto strašno bi se moglo dogoditi... Uf! Ne želim pomišljati na to. Ali rekla sam samoj sebi:
Nikolina, kad budeš na sigurnijem mjestu npr, poput kuće u svome krevetu možeš slobodno odletjeti na svijet mašte i sanjarenja,ali kad si na ulici probaj biti stabilna na zemlji! Znam da izgleda glupo ali takva sam! Možda me baš zato neki zbog toga voli,a možda neki ne vole! Tko zna! Nadam se da vam je post dobar,potrudila sam se koliko sam mogla,ali meni je važno da ste mi vi sretni! BIG kiss ! =D
Nikolina

Nastao je,
Ako se dobro sijećamo,
Jednog dana jer smo htjele napraviti zajednički blog.

Frendice smo jos od malih nogu.
Rješavamo sve zajedno.
Engleski nam dobro ide :)
Nismo umisljene.
Decki nas slijede :D
Imamo dosta prijatelja
Cijelo vrijeme provodimo s njima
E,ali pozdravljaju vas: (pročitaj prva slova)